Autopsia & AchtarRADICAL MACHINES NIGHT LANDSCAPES CD
ILLUMINATING TECHNOLOGIES IT0010, 2008
AutopsiA
Sunday, June 10, 2007
AutopsiA Video - Night Landscapes
Autopsia & AchtarRADICAL MACHINES NIGHT LANDSCAPES CD
ILLUMINATING TECHNOLOGIES IT0010, 2008
Sunday, June 3, 2007
Saturday, June 2, 2007
AUTOPSIA - THE BERLIN REQUIEM
AutopsiA - The Berlin requiem
Old Europa Cafe CD, 2006
Kada Mary Shelley bira mjesto gdje će doktor Frankenstein, konačno, našoj memoriji predati biće koje je stvorio, ona nalazi ledenu pustoš. Mjesto koje izgleda kao savršeni opis vječnosti, gdje je sve nepomično, izvan osjetila, kao zamrznuta slika u kojoj se još samo vjetar sluti - dah smrti, nešto što preostaje na samom kraju, pa ipak svjedoči da smo još tu, s ovu stranu života.
The Berlin Requiem kao da se bavi onim što se još jedva čulno može razabrati, čuti u području same konačnosti - ledenog ništavila. Kao da su registrirani jedva čujni zvuci promjena kristala i smrznutih tijela. Trajanje zvuka širi se do granica artikulacije. Čujno je samo tiho titranje bijele svjetlosti i hladnih pomicanja. Zvuk se proteže prostorom koji nema niti horizonta, niti formi niti granica. Možda je to ono mjesto gdje je promjena najveća - neizreciva. Toliko velika da se ne može niti registrirati niti pojmiti.
Pa ipak, kao da requiem pripada određenom mjestu i vremenu. Pripadnost je naznačena pjesmom Bertolda Brechta i Berlinom - imenom svijeta gdje se smrt uistinu zbiva. Pjesma slavi prolaznost - trenutak kada se stvarno odvajamo od stvari koje nam više ništa ne znače, trenutak kad možemo bezbrižno otići. Međutim, o toj ne možemo reći skoro ništa, možda samo da je lagana, hladna - skoro bezosjetilna. Ono što ovdje spaja grad i ledenu pustinju jeste neizrecivo. Da bi se to primijetilo ne mora se putovati daleko na kraj svijeta niti penjati visoko na vrhove planina.
Frankensteinovo biće je nestalo u bijeloj pustoši. Nikada nećemo znati je li prešlo granicu smrti ili je još s nama. Requiem kao da iznova obnavlja tu nedoumicu, kao da je zvuk to što je još ostalo - ono što spaja riječ s neizrecivim.
Vladimir Mattioni
19.02.2007.
THE BERLIN REQUIEM
Give praise to the night and darkness that close in around you.
Crowd together and look up at the sky,
and see that the days has already slipped away from you.
Give praise from the bottom of your heart that heaven has a bad memory
and no longer knows either your names or your faces,
and that nobody knows that you are still around
Praise the grass and the beasts that live and die beside you.
See how they, too live and, like you, must also die.
Give praise for the cold, the darkness and corruption.
Look up: you do not matter and you can die without worrying about a
thing.
|B. Btrecht|
AUTOPSIA THE BERLIN REQUIEM CD:
1. FUNERAL MUSIC I
2. RETORTEN GENESE
3. FUNERAL MUSIC II
4. RADICAL MACHINE 3.0
5. FUNERAL MUSIC III
6. SOUNDS FOR REMEMBERING DEATH
Engineered and mastered at Mustakillah Studio.
Old Europa Cafe OECD084, 2006
Old Europa Cafe CD, 2006
Kada Mary Shelley bira mjesto gdje će doktor Frankenstein, konačno, našoj memoriji predati biće koje je stvorio, ona nalazi ledenu pustoš. Mjesto koje izgleda kao savršeni opis vječnosti, gdje je sve nepomično, izvan osjetila, kao zamrznuta slika u kojoj se još samo vjetar sluti - dah smrti, nešto što preostaje na samom kraju, pa ipak svjedoči da smo još tu, s ovu stranu života.
The Berlin Requiem kao da se bavi onim što se još jedva čulno može razabrati, čuti u području same konačnosti - ledenog ništavila. Kao da su registrirani jedva čujni zvuci promjena kristala i smrznutih tijela. Trajanje zvuka širi se do granica artikulacije. Čujno je samo tiho titranje bijele svjetlosti i hladnih pomicanja. Zvuk se proteže prostorom koji nema niti horizonta, niti formi niti granica. Možda je to ono mjesto gdje je promjena najveća - neizreciva. Toliko velika da se ne može niti registrirati niti pojmiti.
Pa ipak, kao da requiem pripada određenom mjestu i vremenu. Pripadnost je naznačena pjesmom Bertolda Brechta i Berlinom - imenom svijeta gdje se smrt uistinu zbiva. Pjesma slavi prolaznost - trenutak kada se stvarno odvajamo od stvari koje nam više ništa ne znače, trenutak kad možemo bezbrižno otići. Međutim, o toj ne možemo reći skoro ništa, možda samo da je lagana, hladna - skoro bezosjetilna. Ono što ovdje spaja grad i ledenu pustinju jeste neizrecivo. Da bi se to primijetilo ne mora se putovati daleko na kraj svijeta niti penjati visoko na vrhove planina.
Frankensteinovo biće je nestalo u bijeloj pustoši. Nikada nećemo znati je li prešlo granicu smrti ili je još s nama. Requiem kao da iznova obnavlja tu nedoumicu, kao da je zvuk to što je još ostalo - ono što spaja riječ s neizrecivim.
Vladimir Mattioni
19.02.2007.
THE BERLIN REQUIEM
Give praise to the night and darkness that close in around you.
Crowd together and look up at the sky,
and see that the days has already slipped away from you.
Give praise from the bottom of your heart that heaven has a bad memory
and no longer knows either your names or your faces,
and that nobody knows that you are still around
Praise the grass and the beasts that live and die beside you.
See how they, too live and, like you, must also die.
Give praise for the cold, the darkness and corruption.
Look up: you do not matter and you can die without worrying about a
thing.
|B. Btrecht|
AUTOPSIA THE BERLIN REQUIEM CD:
1. FUNERAL MUSIC I
2. RETORTEN GENESE
3. FUNERAL MUSIC II
4. RADICAL MACHINE 3.0
5. FUNERAL MUSIC III
6. SOUNDS FOR REMEMBERING DEATH
Engineered and mastered at Mustakillah Studio.
Old Europa Cafe OECD084, 2006
Subscribe to:
Posts (Atom)